Rak

Rak

Rak je stanica koja je izgubila svoje normalne kontrolne mehanizme i zbog toga ima nereguliran rast.
Rak se može razviti iz svakog tkiva u svakom organu. Kako stanice raka rastu i umnažaju se tvore masu kanceroznog tkiva koje prodire u susjedna tkiva i može se širiti (metastazirati) po tijelu.

Kako se rak razvija

Stanice raka se razvijaju iz normalnih stanica u složenom procesu koji se naziva transformacija. Prvi korak tog procesu je inicijacija (poticanje, nastajanje), pri čemu promjena u staničnom genskom materijalu upućuje stanicu da postane kancerogena. Promjenu u staničnom genskom materijalu izaziva neka tvar zvana kancerogen―kao što je kemikalija, virus, zračenje ili sunčevo svjetlo. Međutim, nisu sve stanice jednako osjetljive na kancerogene. Genska mana u stanici ili druga tvar, zvana promotor, može je učiniti osjetljivijom. Čak dugotrajni fizički podražaj može stanicu učiniti osjetljivijom da postane kancerogena. U idućem koraku koji se zove promocija (razvijanje), stanica koja je bila potaknuta postaje kancerogena. Promocija nema učinka na stanice koje nisu prošle inicijaciju (poticanje). Stoga je za nastanak raka potrebno nekoliko čimbenika, često kombinacija osjetljive stanice i kancerogena.
Proces kojim normalna stanica postaje kancerogena stanica na kraju dovodi do promjene njene DNK. Promjene u staničnom genskom materijalu često je teško otkriti, ali katkada promjena u veličini ili obliku jednog specifičnog kromosoma ukazuje na određenu vrstu raka. Na primjer, nenormalni kromosom zvan Philadelphia kromosom nađen je u oko 80% ljudi s kroničnom mijelocitnom leukemijom. Genetske promjene otkrivene su i kod tumora mozga i raka debelog crijeva, dojke, pluća i kosti.

Kemijske tvari koje mogu prouzročiti rak

Okolinske i industrijske kemijske tvari
Aromatski amini Mokraćni mjehur
Arsen Pluća
Azbest Pluća, poplućnica
Benzen Leukemija
Kromati Pluća
Vinilklorid Jetra
Nikal Pluća, paranazalni sinusi
Kemijske tvari povezane sa životnim stilom
Alkohol Jednjak, usta, grlo
Duhan Glava, vrat, pluća, jednjak, mokraćni mjehur
Betelov orah Usta, grlo
Kemijske tvari koje se rabe u medicini
Alkilirajuća sredstva Leukemija, mokraćni mjehur
Dietilstilbestrol Jetra, rodnica (pri izloženosti prije rođenja)
Oksimetolon Jetra
Torotrast Krvne žile

Za razvoj neke vrste raka može biti potreban niz kromosomskih promjena. Proučavanja obiteljske polipoze debelog crijeva (nasljedni crijevni poremećaj u kojem se razviju polipi i postanu kancerogeni) ukazala su kako to može djelovati pri raku debeloga crijeva: normalna sluznica debelog crijeva počinje aktivnije rasti (hiperproliferirati), jer stanice više nemaju supresorski gen na kromosomu 5 koji normalno kontrolira rast sluznice. Mala promjena u DNK tada razvije (promovira) promjene koje dovode do nastanka adenoma (benignog tumora). Drugi gen (onkogen RAS) čini da adenom raste aktivnije. Naredni gubitak supresorskog gena na kromosomu 18 dalje potiče adenom i konačno gubitak gena na kromosomu 17 mijenja (pretvara) benigni adenom u rak. Dodatne promjene mogu doprinositi metastaziranju raka.

Čak kada stanica postane kancerogena (maligna), imunološki sustav je često može razoriti prije nego se umnoži i opstane u organizmu kao stanica raka. Vjerojatnost za razvoj raka je veća kada imunološki sustav ne funkcionira normalno, kao u ljudi s AIDSom, u onih koji primaju lijekove koji potiskuju imunološki sustav (imunosupresivni lijekovi) i onih s nekim autoimunim bolestima. Međutim, imunološki sustav nije nepobjediv; rak može izbjeći zaštitnom nadzoru imunološkog sustava čak i kada sustav funkcionira normalno.

Čimbenici rizika

Mnoštvo genetskih čimbenika i čimbenika okoliša povećavaju rizik od nastanka raka.
Obiteljska anamneza je važan čimbenik. Neke su obitelji podložnije nastajanju nekih vrsta raka nego druge. Na primjer, u žena čije su majka ili sestra imale rak dojke rizik od razvoja raka dojke u njih samih povećava se 1,5 do 3 puta. Neki su karcinomi dojke povezani sa specifičnom promjenom (mutacijom) gena, češće u nekim etničkim skupinama i obiteljima. Žene s tom promjenom gena imaju 80 do 90%tnu vjerojatnost razvitka raka dojke a 40 do 50%tnu vjerojatnost razvitka raka jajnika. Istraživači su našli da 1% Aškenazi židovskih žena ima tu promjenu gena. Mnoge druge vrste raka, uključujući neke vrste raka kože i debelog crijeva sklone su se također pojavljivati u nekim obiteljima.

Ljudi s nenormalnostima kromosoma imaju povećan rizik nastajanja raka. Na primjer, ljudi s Downovim sindromom koji imaju tri umjesto uobičajena dva kromosoma pod brojem 21, imaju 12 do 30 puta veći rizik razvitka akutne leukemije.

Rizik od raka povećavaju i brojni okolinski čimbenici. Jedan od najvažnijih je pušenje cigareta. Pušenje cigareta stvarno povećava rizik od razvitka raka pluća, grkljana i mokraćnog mjehura.

Dugotrajna izloženost ultraljubičastom zračenju, u prvom redu iz sunčeva svjetla, uzrokuje rak kože. Ionizirajuće zračenje, koje je posebno kancerogeno, rabi se u obliku rendgenskih zraka, proizvodi u nuklearnim elektranama i pri eksplozijama atomskih bombi, a dolazi na zemlju iz svemira. Na primjer, preživjeli nakon pada atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju tijekom drugog svjetskog rata imaju povećani rizik od nastanka leukemije. Izloženost uranu rudara povezuje se s razvitkom raka pluća 15 do 20 godina kasnije; rizik se znatno povećava ako su rudari i pušači. Dugotrajna izloženost ionizirajućem zračenju čini ljude sklonijima razvitku raka krvnih stanica uključujući akutnu leukemiju.

Prehrana je drugi važan čimbenik raka, naročito raka želučanocrijevnog sustava. Prehrana bogata vlaknima smanjuje vjerojatnost razvitka raka debeloga crijeva. Prehrana bogata dimljenom i ukiseljenom hranom povećava vjerojatnost razvitka raka želuca. Današnje saznanje upućuje da prehrana s manje od 30% ukupnih kalorija koje dolaze od masti smanjuje rizik od raka debeloga crijeva, dojke i vjerojatno prostate. Ljudi koji piju velike količine alkohola imaju veći rizik od nastanka raka jednjaka.

Mnoge kemikalije su poznati uzročnici raka, a za mnoge druge se pretpostavlja da uzrokuju rak. Izloženost nekim čestim kemikalijama može uvelike povećati vjerojatnost da će se u osobe razviti rak, često godinama kasnije. Na primjer, izloženost azbestu može uzrokovati rak pluća i mezoteliom (rak poplućnice). Rak je čak češći u pušača cigareta koji su bili izloženi azbestu.

Rizik od raka je različit s obzirom na mjesto gdje ljudi žive. Rizik od raka debeloga crijeva i dojke je nizak u Japanu, a ipak se u japanskih doseljenika u Sjedinjene Države rizik povećava i konačno izjednačuje s ostatkom američkog pučanstva. Japanci imaju izuzetno visok postotak raka želuca. Međutim, incidencija je niska u Japanaca rođenih u Sjedinjenim Državama. Ta zemljopisna različitost u riziku od nastanka raka je vjerojatno uzrokovana s više čimbenika: kombinacijom genetike, prehrane i okoliša.

Poznato je da nekoliko virusa uzrokuje rak u ljudi, a za nekoliko drugih se pretpostavlja da uzrokuju rak. Papiloma virus koji uzrokuje bradavice na spolnim organima vjerojatno je jedan od uzroka raka grlića maternice. Citomegalovirus uzrokuje Kaposijev sarkom. Virus hepatitisa B može uzrokovati rak jetre, premda nije poznato je li on kancerogen ili promotor. U Africi EpsteinBarrov virus uzrokuje Butkittov limfom; u Kini on uzrokuje rak nosa i ždrijela. Očito je da je potreban neki dodatni čimbenik, bilo čimbenik okoliša ili genetski, da EpsteinBarrov virus uzrokuje rak. Neki ljudski retrovirusi, kao što je virus koji izaziva manjak imuniteta u ljudi (HIV, virus humane imunodeficijencije), uzrokuju limfome i druge vrste raka krvnog sustava.

Infekcija parazitom Shistosoma (bilharcija) može uzrokovati rak mokraćnoga mjehura zbog kroničnog podražavanja mjehura. Ipak, drugi uzroci kroničnog podražavanja mokraćnog mjehura ne uzrokuju rak. Infekcija Clonorhisom, nađena uglavnom na Dalekom Istoku, može dovesti do raka gušterače i žučnih vodova.

Epidemiologija raka

Rizik od nastanka raka se vremenom promijenio. Neke jednom poznate vrste raka postale su rijetke. Na primjer, 1930. godine rak želuca nađen je četiri puta češće u Sjedinjenim Državama nego danas, vjerojatno zbog toga što ljudi danas jedu manje dimljenu. ukiseljenu i pokvarenu hranu. S druge strane, pojava raka pluća u Sjedinjenim Državama povećala se od 5 ljudi na 100.000 1930. godine na 114 ljudi na 100.000 1990. godine, a stopa raka pluća u žena se strmoglavo povisila. Te su promjene gotovo sigurno posljedica povećanog pušenja cigareta. Pušenje cigareta je dovelo i do povećanja raka ustiju.
Dob je važan čimbenik u razvitku raka. Neke vrste raka, kao što je Wilmsov tumor, akutna limfocitna leukemija i Butkittov limfom gotovo se isključivo javljaju u mladih ljudi. Zašto se te vrste raka javljaju u mladih nije dobro razjašnjeno, ali jedan od čimbenika je genetska sklonost. Međutim, većina vrsti raka je češća u starijih ljudi. Mnoge vrste raka, uključujući one prostate, želuca i debeloga crijeva, najvjerojatnije će se pojaviti u ljudi nakon 60. godine.

Preko 60% slučajeva raka u SADu dijagnosticira se u ljudi starijih od 65 godina. Sve u svemu, rizik od razvitka raka u ljudi nakon 25. godine u Sjedinjenim Državama svakih se 5 godina podvostručava. Povećana stopa raka je vjerojatno posljedica zajedničkog učinka povećane i produžene izloženosti kancerogenima i oslabljenja tjelesnog imunološkog sustava, a k tomu je važno istaknuti današnji dulji životni vijek.

Izvor: msd.hr