Dekubitus – nastanak, stadiji i liječenje

Dekubitus – nastanak, stadiji i liječenje

Dekubitus (rane zbog pritiska, kožni vrijedovi) je oštećenje kože koje nastaje zbog nedostatka krvnog protoka i zbog nadražaja kože iznad kosti gdje je koža bila duže vrijeme pod pritiskom kreveta, invalidskih kolica, sadrenog zavoja, udlage ili drugih tvrdih predmeta.

Uzroci
Koža ima bogatu opskrbu krvlju koja dostavlja kisik svim njenim slojevima. Ako se ta opskrba krvlju prekine dulje od 2 do 3 sata, koža će odumrijeti, počevši s vanjskim slojem (epidermis). Česti uzrok smanjenog krvnog optoka u koži je pritisak. Normalni pokret skreće pritisak tako da se opskrba krvlju ne zaustavlja duže vrijeme. Sloj masti ispod kože, naročito iznad koštanih izdanaka, pomaže podložiti kožu i sprječava pritisak na krvne žile.

Ljudi koji se ne mogu pokretati rizična su skupina za dobivanje dekubitusa. U tu skupinu spadaju ljudi koji su paralizirani, vrlo slabi ili sputani. U opasnosti su i ljudi koji ne mogu osjetiti nelagodu ili bol, signale koji ljude normalno motiviraju da se pokreću. Oštećenje živca―zbog ozljede, moždanog udara, šećerne bolesti ili drugih uzroka―smanjuje sposobnost osjećanja boli. I koma može smanjiti sposobnost osjećanja boli. Slabo ishranjeni ljudi nemaju zaštitni sloj masti pa njihova koža dobro ne sraštava, jer joj nedostaju bitne prehrambene tvari. Ti ljudi također imaju povećani rizik od razvoja dekubitusa.

Česta sijela dekubitusa
Kada pritisak prekine krvni tok, područje kože koje ostane bez kisika najprije postaje crveno i upaljeno, a zatim ranjavo. Čak kada se krvni protok samo djelomično prekine, vrijedove mogu uzrokovati trenje i druge vrste oštećenja vanjskog sloja kože. Neprikladna odjeća, naborana posteljina ili cipele koje se trljaju o kožu mogu doprinijeti ozljedi kože. Produljena izloženost vlazi―često znojenje, mokraća, feces―mogu oštetiti površinu kože olakšavajući nastanak dekubitusa.

Simptomi
U većine ljudi dekubitusi uzrokuju određeni stupanj boli, svrbež; u ljudi s otupjelim osjetima, čak i duboke rane mogu biti bezbolne.

Dekubitusi se kategoriziraju prema stadijima.
U stadiju 1 još nije došlo do stvaranja rane; nepokidana koža je tek crvena.
U stadiju 2 koža je crvena i otečena―često s mjehurima―a najviši slojevi počinju odumirati.
U stadiju 3 rane su prekinule kožu izlažući dublje slojeve kože.
U stadiju 4 rane se proširuju duboko kroz kožu i masnu tkivo u mišiće.
U stadiju 5 razoren je i sam mišić.
U stadiju 6 najdubljem stadiju dekubitusa, ogoljena je kost, oštećena i katkada inficirana.

Kada je koža prekinuta, problem postaje infekcija. Infekcija onemogućuje zaraštavanje plitkih rana, a infekcija dubljih rana može ugrožavati život.

Sprječavanje
Nastali dekubitusi su bolni te ugrožavaju život. Mora se produžiti boravak u bolnicama i domovima za njegu; takva stanja povisuju cijenu skrbi.

Sprječavanje bolesti je prioritetno, a duboke dekubituse gotovo se uvijek može spriječiti intenzivnom sestrinskom njegom. Uz njegu medicinskih sestara i članova obitelji sprječava se nastanak rana. Temeljitim svakodnevnim pregledavanjem kože osobe vezane uz krevet može se otkriti rano crvenilo. Svaki znak crvenila je signal da je potrebno hitno djelovanje kako bi se spriječilo otvaranje rane na koži.

Koštana izbočenja mogu se zaštititi mekanim materijalima kao što je pamuk ili pahuljasta vuna. Kreveti, stolice i invalidska kolica treba tapecirati da se smanji pritisak. Ljudima koji se ne mogu sami pokretati treba često mijenjati položaj; uobičajena je preporuka da ih se preokrene svakih 2 sata a kožu održava čistom i suhom. Osobe vezane za krevet dugo vremena mogu rabiti posebne madrace (madraci napunjeni vodom ili zrakom). Ljudima koji već imaju dekubituse na nekoliko mjesta po tijelu, madraci ispunjeni zrakom ili madraci u obliku jajolikih košara ispunjeni spužvastom gumom mogu preusmjeriti pritisak i pružiti dodatno olakšanje. Bolesnicima s dubokim dekubitusima može biti potreban zračni flotirajući madrac.

Liječenje
Liječenje dekubitusa je mnogo teže nego sprječavanje. Na sreću, u ranim stadijima dekubitusi se obično izliječe sami od sebe kad se ukloni pritisak. Izlječenje se može ubrzati ako se poboljša opće zdravlje uzimanjem bjelančevina i kalorijskih dodataka.

Kada se na koži otvori rana, pokrivanje gazom može pomoći u zacjeljivanju. Najčešće se koristi gaza obložena teflonom ili gaza natopljena vazelinom jer se ne lijepi na ranu koja zarašćuje. Za duboke rane, od pomoći mogu biti posebni zavoji koji sadrže materijal poput želatine. Ako su rane inficirane ili se iz njih cijedi tekućina odumrlo i zaraženo tkivo može se ukloniti ispiranjem, nježnim pranjem sapunom ili uporabom dezinficijensa kao što je povidonjod. Međutim, pregrubo čišćenje usporava izlječenje. Katkada liječnik treba ukloniti (obrezati) skalpelom odumrlo tkivo.

Umjesto toga mogu se rabiti kemijska sredstva, ali ona su općenito manje temeljita od skalpela.

Duboke dekubituse teško je liječiti. U nekim slučajevima nužno je presađivanje zdrave kože na oštećeno područje. Nažalost, ta vrsta kirurškog zahvata nije uvijek moguća, naročito kod slabašnih starijih ljudi koji su pothranjeni. Često se, kada se infekcija razvije duboko unutar rane, daju antibiotici. Kada se inficiraju kosti ispod rane, infekciju kostiju (osteomijelitis) naročito je teško izliječiti; infekcija se može širiti krvnom strujom pa je nužno višetjedno antibiotsko liječenje.

Izvor: msd.hr